16
četvrtak
listopad
2014
Knjigovodstvo s balkoniranjem
Iza mene je još jedno teško razdoblje. Savjetuju me svi – od prijatelja, stranaka, rođaka do novinara. Bori se ovako, bori se onako, takvo je vrijeme, svi gledaju samo sebe.
Ok, ja sam naivna. Nije sjajno vrijeme za živjeti od vlastitog rada. Političari, robovlasnici, neplatiše, globalno, lokalno, more, kontinent, kriza, recesija,...nalazimo li se stvarno na crnoj točki? I nema ništa drugo?
Ja i dalje sjedim na svom balkonu. Ludi utopist koji zelenim okicama trepće mužu i pita „zar je to jedini način?“. Zar moram biti tko nisam da bismo platili ovaj balkon koji nije naš? Zar ne mogu jednostavno raditi? Ljudi prepoznati moje kvalitete? Uživati u onom što radim iako je zahtjevno? Iako to nosi sa sobom odgovornost? Zar više nikome ništa ne znači, ta strašna riječ, poštenje?!
Nemam toliko stranaka da ne mogu napisati stranicu teksta. Ne želim imati toliko posla da svoje dijete jedva vidim. Ne želim da moje dijete jede pozlaćene cipele. Ne želim ničiji novac koji nisam zaradila i koji oni nisu zaradili. Ne želim da me plaća netko tko mora posuditi da bih ja imala koliko toliko mira na tom, nemom, balkonu. Želim ljude koji će znati tko sam, želim znati tko su oni? Želim da ne strahuju od mene ako je ovaj mjesec „zapelo“. Ne želim strahovati da neću ostati na balkonu...
Što ćemo dakle?
Ja sam, u ovom slučaju, knjigovođa. Trebate li kakav besplatan savjet iz navedenog područja? Tu sam.
Nemam toliko stranaka da nemam vremena za pokoji besplatan odgovor.
Ne naplaćujem karticu teksta.
Ostalo naplaćujem.
Ako me tko zatreba.
Znate ono, na mjesečnoj bazi.
S popustom.
Maja
Oznake: knjigovodstvo
komentiraj (1) * ispiši * #
25
četvrtak
srpanj
2013
Nekad i sad
Rođena sam u obitelji ekonomista.
Otac je karijeru započeo kao pomoćnik u knjigovodstvu, neke jako davno godine, u nekom drugom sistemu (on danas ima 75 godina!), nekoj drugoj priči, no ispostavilo se da je organizacija njegovo područje pa se našao u širem području ekonomije balansirajući između zaposlenja i privatnih projekata. Mama pak, godine i godine provela je i privela kraju poslovni vijek upravo u knjigovodstvu.
Sjećam se da sam kao dijete zabavljala njene kolege na radnom mjestu i redovno ostavljala svoje netalentirane crteže. Voljela sam se igrati „ureda“ iako nisam bila sigurna što točno raditi sa mašinama, kalkulatorima, nalozima, i nekim super blokovima koje mi je mama darivala u te jako bitne svrhe.
Godine su prolazile, rat je unio pomutnju, no ipak sam iako možda više slučajno nego nekim osobitim odabirom završila u ekonomskoj školi. Iskreno, pubertet je govorio „Nikada ne bih radila s papirima! S ljudima se radi, kakvi papiri!“ no život me polako i sigurno vodio u tom smjeru.
Opirala sam se, živcirala, bunila. Sve od Aristotela do Kotruljića me ljutilo. Svi ti prihodi, rashodi, aktive, pasive, akreditivi, anuiteti, fakture, franšize, kapitali, dobiti i gubici, eskontne stope, mjenice, misije, tijek novca, marže, ugovori, porezi, konta, salda,...sve me to frustriralo!
A onda se zadnju godinu srednjoškolskog školovanja pojavilo svjetlo na kraju tunela! Nova profesorica knjigovodstva s bilanciranjem. Suvisla, inteligenta, stroga s tako jednostavnom pristupom svim tim „spetljanim stvarima“ da sam tu godinu bez napora svladala i zaostatke.
Strah od budućnosti nakon škole brzo je splasnuo. Imala sam sreću da je unutar obitelji postojalo privatno poslovanje kojem je trebalo knjigovodstvo o kojem se brinula – opet mama. Pomažući joj ulazila sam u praktičan dio, daleko ljepši od suhoparnog nabrajanja tijekom školovanja! Cijeli svijet logične poslovne stvarnosti najednom se otvarao! Uz nešto rada van struke, dvije godine studiranja i ipak, ostavljanja načetog studija turizma iza leđa, – ubrzo se zapošljavam u knjigovodstvenom servisu sa velikim brojem klijenata različitih djelatnosti, pravnih osoba, obrta,... Za sve koji žele iskustvo i znanje ovog posla upravo takva sredina je odskočna daska znanja! Već u prvoj godini, ukoliko ste predani poslu – iako ćete na to biti i prisiljeni zbog brzine protoka različitih informacija, uspješno ćete balansirati i sa 60 različitih klijenata. Ono što ne znam kako se uči a za to morate smoći snage u ovom poslu, unatoč ogromnoj odgovornosti i pritisku kojem možete biti izloženi, jeste – samostalnost. Bit će vam lakše iz godine u godinu, no uvijek će biti nezgodno balansirati između klijenata (koji su s pravom na oprezu jer upravljate njihovim novcem, njihovim poslovnim tajnama!) i institucija koje su aparat i zanimaju ih rokovi, točnost i brojevi.
Nakon takvog iskustva i preseljenja na neko vrijeme na more, u jednom od težih razdoblja u životu, odlučila sam se na knjigovodstveni obrt. Život me opet odveo na kontinent, no iskustva ostaju, bruse vas, daju hrabrost, gura vas naprijed ka daljnjem razvoju...i evo me. Na nogama, na novom startu, u gradu u kojem nemam poznanike, prijatelje, veze, čak ni obitelj (osim supruga i kćeri). Najveća sam preporuka sama sebi, radim predano, nikada nesigurno, nikada polovično, uvijek dajem 100% i zadovoljna sam startom! To još nije velik posao – ali ga ima. Nadam se vremenom da će još tko pokucati na moja vrata, na obostrano zadovoljstvo.
Blogerima koji svrate, lijep pozdrav s nadom u ugodno druženje u internetskim sferama!
Maja
Oznake: knjigovodstvo, računovodstvo
komentiraj (0) * ispiši * #
